Često se sjetim, u ovim mojim zrelim godinama, jednog prijatelja mojih roditelja. Bilo je to davno kada sam još išla u prvi ili drugi razred osnovne škole. Taj je prijatelj bio podosta star, mislim da je imao nekih šezdesetak godina. Često je dolazio k nama, obično popodne ili predvečer. Bio je strastveni ribić, mislim da je malo koji dan prošao, a da on nije bio na svojem mjestu na obali Drave. Ustvari, imao je on nekoliko mjesta gdje je nastavljao svoje ribičke štapove. U tim godinama rijeka Drava kod Varaždina još nije bila regulirana nego divlja, sa mnogo rukavaca i plavila je naširoko skoro kod svakog malo večeg vodostaja. Nije bilo hidrocentrale tada niti akumulacijskog jezera nego divlja i opasna rijeka. Uvijek je bila jako brza i mi djeca smo se bojali ići blizu . Znam da su mi roditelji zabranili dolaziti na samu obalu. Nekoliko puta sam bila zajedno s njima, ali se sjećam da mi majka nije ispuštala ruku da slučajno ne dođem preblizu. Po pričama starijih mještana bilo je nekoliko slučajeva utapanja, kada su pojedini ljudi bili previše hrabri i malim čamcima pokušavali prijeći na drugu stranu Drave. Kada se nešto ne smije, onda je to prilika da se dječja mašta i znatiželja najviše pokaže na djelu. Ja sam tako imala starog Lacija koji je često kod nas znao pričati o svojim dogodovštinama uz Dravu. Sjećam se i da je bio jako dobar ribić. Moji su roditelji od njega puno puta dobivali ribu. Nosio je metalnu kanticu sa poklopcem i po dva tri štapa. I posebnu limenku sa glistama. Nije dao nama djeci da diramo štapove jer su po njegovim riječima bili opasni zbog udica. Laci je stanovao u istoj ulici kao i mi, znala sam mu kuću jer je bila na pola puta do moje bake Justine. Za hladnih dana Laci je nosio poduži kožni kaput koji je naslijedio od svog pokojnog brata. To je sve što mu je od brata ostalo, znao je tužno govoriti. Kaput je već bio dosta pohaban, ali je tvrdio da mu je bilo toplo u njemu. Kapu je također uvijek nosio, šiltericu zbog sunca. Kad bi došao kasno popodne k nama, znala sam ga ispitivati kako je bilo na ribičiji. Tada bi Laci rastegnuo priču naširoko. Kad je bilo hladno sjedio je pokraj peći i grijao se. Gledao je moju majku kako priprema ribu. Ja sam je uvijek obožavala. Samo je nisam smjela sama jesti zbog kostiju. Mama je jako pazila na to. Sjećam se također jedne rečenice koju je često ponavljao. Nemoj Anko nikada pokrivati ribu. Riba se peče otvorena. Moja je majka to znala, ali je ipak Laci svaki puta to ponovio. Bilo mi je drago kada je večerao s nama. Moji roditelji jako su ga poštivali. Kada bi otišao kući , razmišljala sam dugo o njemu. Kako mu je onako samom biti doma. Ali sam također znala da će za koji dan opet doći k nama. Dobri stari Laci.
Nema komentara:
Objavi komentar