Već je mjesec travanj. Ja sam ga jedva dočekala. Znam da je i proljeće došlo s njime. Prvo počinje zelenjeti trava i pojave se prvi maslačci i tratinčice . Oko mene je uvijek puno cvijeća. Još kao djevojka jako sam voljela starinsko cvijeće koje je imala moja majka. To su bili starinski klinčići koji su jako mirisali, imali smo dvije vrste. Duplešni tzv. i školski . Sve je bilo puno boja i mirisa. Imali smo velike grmove božura , bijelih ,crvenih i rozih. Prekrasni veliki mirisni cvjetovi cvali su u petom mjesecu. Ruže su također bile sveprisutne. Poslije moje udaje presadila sam si moje omiljeno cvijeće na svoje gredice i još puno toga dodala. Na primjer tulipane, narcise i crvene makove.
Poslije sam sadila i ukrasno grmlje koje sam uspjela pronaći u našim trgovinama . Ipak kada su se pojavile hortenzije u mojem vrtu počela je velika radost prema tome cvijeću. Na kraju sam otkrila magnoliju i zaljubila se u nju. Ustvari smo je dobili iz Karlovca od moje strine koja je imala jednu veliku u svom vrtu i reznicom mi uspjela razmnožiti dvije sadnice.
Tako smo jednog proljeća nekada davno, kad smo još bili jako mladi, uspjeli doći do tako dražesne biljke, prave ljepotice. Ispočetka je bila mala biljčica koja je sporo rasla i dugo sam čekala da poraste u pravo stablo. Odmah smo posadili obje na dva različita mjesta. Jedna je dobila mjesto ispred kuće ispred prozora. Sanjala sam da mi raste i cvjeta čim je ugledam ujutro . Drugu smo posadili blizu ograde bliže cesti jer sam smatrala da takovo prekrasno drvo zavređuje pravo mjesto da ga i drugi vide. Danas mi je svako proljeće prava radost gledati dva predivna stabla u mom vrtu. I ovo proljeće napravila sam puno snimaka za sjećanje i uživanje. Sreći nikad nema kraja.
Nema komentara:
Objavi komentar