Moja najdraža slikarica

   Bio je deveti mjesec 2018.g. Lijepi i topao dan, idealna prilika za jednodnevni izlet malo dalje od kuće. Odredili smo si kao idealni dan za posjetu rođacima u Karlovcu.  Prije toga smo imali namjeru ići na groblje u Gornjoj Stranici, gdje su pokopani roditelji moga muža .Gornja Stranica je danas skoro napušteno selo sa samo jednom stalnom stanovnicom. Starija gospođa, udovica Ankica i vikendaši koji povremeno dolaze su jedini stanovnici Gornje Stranice. Ovdje kroz ljeto boravi i naš rođak rodom iz Slovenije , koji drži sedam ovaca, dvadesetak kokoši i pilića i nekoliko pataka.  Ima i četiri mace . Njima smo se najviše razveselili. Nekada je to bilo pravo selo sa dosta stanovnika, sa puno djece i kuća naravno . Po napuštenim kućama se vidi koliko je nekada moglo biti stanovnika. Neke se još dosta dobro drže, neke su skroz oronule  i naočigled propadaju. Rođaci nekadašnjih stalnih stanovnika davno su otišli u svijet , od Kanade ,Australije i Amerike. Puno ih je u Karlovcu i okolnim manjim mjestima. Neki i u Zagrebu i Varaždinu.

Mural u centru Ozlja

                        Mi dolazimo svake godine pogledati ovaj prekrasni živopisni kraj. Ranije smo dolazili više puta godišnje, kada su bili još živi roditelji. Kuća i okolica mi djeluju žalosno, napušteno i oronulo. Kuću čine ljudi ,djeca , životinje. Na selu je oduvijek bilo tako. Pošto živih staraca  više nema, a mladi su odselili, naša kuća je tako ostala sama. Prkosi vremenu. Oko kuće bujno raslinje, veliki stari orah je pustio grane skoro do zemlje. U blizini je ogromni grm smokve i dosta starih voćaka. Nekada je bilo puno trešanja, krušaka i jabuka. Sjećam se i kupina po putu od kuće do malene crkvice  na vrhu brda.

Crkva u Ozlju

 

Nisu ljudi zaboravili na svoje pokojne u G. Stranici. Dolaze redovito svake godine. Čak su i mrtvačnicu dali izgraditi pokraj crkvice. Nekada smo brali vrganje  i kestene oko G. Stranice. Sada to rade neki drugi. Dobro da barem ponekad netko dođe. Da se ne zaboravi. Svaki puta mi se srce stegne. Zbog sretnih starih vremena, još više zbog ljudi koji su tu nekada živjeli.                                                                                      Proveli smo pola dana u šetnji i razgledavanju groblja i uživali u prekrasnom pogledu na Donju Stranicu i Lipnik . Ima još nekih sela u dolini čija sam imena skroz zaboravila. Vraćali smo se oko jedan sat u podne. Željela sam posjetiti još jedno groblje na kojem još nikada nisam bila.

Grob Slave Raškaj

Ustvari , u putovanju prema Karlovcu išli smo preko grada Ozlja.  Kod crkve Svetoga Vida , na samom ulazu u dvorište crkve, desno od ulaza, nalazi se grob moje najdraže slikarice, velike Slave Raškaj. Davna mi je bila želja doći na njezin grob. Mnogo sam čitala o Slavi Raškaj i divila se njezinim slikama. Jako me se dojmila sudbina gluhonijeme slikarice. Doma imam jednu njezinu reprodukciju, jedan akvarel sa lopočima. Ima puno slika sa temom lopoči, ova moja jako mi je draga.  Susret sa slikaricom za mene je bila provala jakih osjećaja, suze i stezanje u grlu nisam nikako mogla zaustaviti.  Htjela sam se pokloniti njezinoj uspomeni . Jako je mlada umrla. Imala je samo 29.g. Neka joj je laka zemlja i pokoj duši.